Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- drugi nastavak priče koja je započela na http://kirkinsindrom.blog.hr
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Fran Nischt TAMARA - 2
|
Drugo poglavlje KAMENO LICE Probudio ju je telefon. Automatski je spustila ruku preko ruba kreveta, napipala aparat na podu, dohvatila slušalicu i privukla je uhu. - Halo... Ovdje Damir... Glavu nije ni podigla s jastuka. Samo je malo izvila vrat da usta dođu pred mikrofon. - Da... Njegov je glas zvučao nesigurno: -... upoznali smo se... Nije je bilo potrebno podsjećati. Upoznali su se tako da joj je ugurao jezik u usta u trenu kad joj se kurčina drugog muškarca zabijala otpozada tako da su joj oči zamalo iskočile iz duplji i ljubio je da nije mogla disati dok su uokolo njegove kolege - čekajući svoj red - zažareno kibicirali kako je razvlače. Ponovila je "Da" da ga prekine, no on ipak nepotrebno nastavi: -... danas... s kolegama... - Izvolite - reče ona odsječno poslovno, već potpuno razbuđena. - Rado bih vas vidio što prije - kao da je skupio hrabrost, no odmah nakon toga nastavio je s nevjericom u glasu: -... ako je moguće... - Svakako. Njemu je laknulo: - Rado bih došao po vas. Da razgledamo grad... Kad bih mogao doći, što skorije...? - Za pola sata. - U redu. Za pola sata. Prebacila je noge preko ruba kreveta i pustila da je njihova težina uspravi u sjedeći položaj. Suočila se sa svojim odrazom u velikom ogledalu na zidu. Kosa joj je bila razbarušena, a na licu se vidjeli otisci nabora jastuka s kojeg se upravo odlijepila. "Da razgledamo grad...", odzvanjalo joj je u glavi. Tako je rekao. Svačemu se dosjete, a uvijek se svede na isto. Nije sumnjala da i razgledavanje njezinog dekoltea potpada pod to "razgledavanje grada", samo - što još? Ponovo ju je prenuo telefon. Mora žuriti, a izgubila je tko zna koliko vremena izmjenjujući pogled sama sa sobom u ogledalu. Brzim, uvježbanim pokretom prinijela je slušalicu do uha. - Halo. - Tamara? Ovdje Romeo. Trgnula se kao ošinuta. Duboko je udahnula i sabirala se nekoliko trenutaka prije nego se ponovo javila: - Izvolite... - Tamara - njegov se glas gušio od uzbuđenja - Želim te vidjeti! Što prije! Trudila se da zvuči smireno: - Žao mi je. Već sam pozvana... - Netko od mojih...? - gotovo je zavapio. - Da. Slušalica joj se tresla u ruci: - Žao mi je. Doći će uskoro po mene. - Možeš li štogod učiniti...? - pokušao je. - Ne - rekla je odlučno. - Oh - i zašutio je. - Drugi put... - Da, drugi put - promrmljao je. Odložila je slušalicu na aparat i klonula licem u dlanove na koljenima. Zatim je naglo ustala i požurila u kupaonicu da se uredi. Obukla je široku laganu suknju do koljena, širok kožni pojas koji ju je stezao u pasu i duboko izrezanu usku elastičnu majicu koja joj je priljubila dojke jednu uz drugu oblikujući na onom dijelu prsiju koji se vidio uokviren dekolteom uočljivo Y. Završila je s uređivanjem na vrijeme. Izašla je pred kuću. Već ju je čekao, u luksuznom sivosrebrnastom automobilu parkiranom pedesetak metara dalje, na početku ulice. Žmignuo je velikim svjetlima, sasvim nepotrebno jer nije bilo drugog automobila na vidiku. Uputila se prema njemu. Vjetrić joj je pripijao suknju uz noge kako je koračala, odajući vitke butine, te su pregibi oblikovali još jedno Y. Sunce je jasno obasjavalo ruke muškarca koji je čekao u automobilu čvrsto stiskajući gornji dio obruba upravljača. Lice mu je bilo u sjeni, ali je bila svjesna da je pažljivo odmjerava dok prilazi. Otvorila je vrata i spustila se na sjedalo suvozača. Odložila je torbicu u krilo i okrenula mu se. - Dobrodošla - rekao je i zagledao joj se u lice. Uočila je da je pri pozdravu izostao bilo kakav smiješak. Lice mu je bilo nepokretno dok je proučavao njezino. Zadovoljan onim što je vidio, okrenuo se cesti pred njima, brzim pokretom ispružio ruku da rub rukava otkrije ručni sat, bacio kratak pogled na kazaljke i dohvatio ključ za paljenje. Upalio je motor i pokrenuo vozilo. Ona je zabacila glavu na naslon i zagledala se pred sebe. Pokušavala se sjetiti - ovaj muškarac, Damir, bio je među onima koji su se zabavljali s njom poslijepodne, ali se nije mogla sjetiti da li ju je imao. Toliki su se zadovoljili na njoj da nije točno upamtila sve što joj je tko od njih radio, ni kako je i da li je i Damir u tome sudjelovao. Jest, bio je tamo, ljubio ju je odmah na početku, no kasnije ga se prisjećala samo na mahove, kad bi ga opazila kako sa strane promatra kako se na njoj iživljavaju. Možda se pridružio u onih nekoliko prilika kad je na njoj bilo toliko ruku i spolovila da nije ni razaznavala tko je sve hvata, naročito one koji su je grabili i uzimali s leđa. Kad bi se prisjetila što joj je radio, mogla bi pretpostaviti što će uskoro zatražiti, što joj predstoji. Bez riječi je vozio prema centru grada. Zašli su u stiješnjene ulice po kojima se s obje strane razdužio neprekinuti niz parkiranih vozila. Koristila je svaki zavoj i ljuljanje u vožnji da ga kriomice promotri. Njegovo je lice bilo potpuno bezizražajno, kao da se vozi sam. I već su bili u Gundulićevoj ulici, u srcu grada, kad se nenadano ukaže slobodno mjesto za parkiranje. On munjevito pogleda na ručni sat. Da mu oči cijelo vrijeme nisu bile prikovane na cestu pred sobom ne bi ni primijetila, izgledalo bi kao da je tek pomaknuo ruku okrećući upravljač. Njihov auto ispuni prazan prostor i motor se ugasi. Otvorio je vrata, zakoračio na pločnik i uspravio se. Na trenutak se osjetila glupo ostavši sama sjediti u autu. Kad je zalupio vrata za sobom, pretpostavila je da isto očekuje i od nje, te požurila da se izvuče van. On se već udaljio, i ona pohita za njim. Kad ga je sustigla, on ubrza korak. Hodali su usporedno Varšavskom, on brzim koracima, a ona se trudila da ne zaostane. Na Cvjetnom trgu, stigavši do prvih tezga sa cvijećem, on se zaustavi. Lagano odšeće do najbliže tezge i poče birati cvjetove. Uskoro je prodavačica skakala oko njega naslutivši dobru mušteriju. Odabrao je po nekoliko cvjetova od gotovo svake izložene vrste i boje. Sa popratnim zelenilom bila je to prava fontana boja. On plati, prihvati buket, okrene se svojoj pratilji, pruži joj ga, a licem mu se razvuče osmijeh. Progovorio je po prvi put otkada su krenuli. - Izvoli. S čuđenjem je prihvatila buket. Morala ga je obujmiti cijelom rukom i privinuti na prsa da joj ne ispadne. Nije se mogla suzdržati da se i njenim licem iznad cvjetnih glavica ne raširi osmijeh. Tako su se gledali neko vrijeme izmjenjujući osmijehe, a onda on nenadano reče: - Samo trenutak! Nemoj se pomaknuti. Iz džepa brzim pokretom izvadi mali crni fotoaparat veličine kutije cigareta, prinese ga oku i pritisne okidač. Uzmakne nekoliko koraka i uslika još jednu fotografiju. Osmjehivala se i razmišljala kako će ispasti na slici; procjenjivala je da ju je zahvatio od koljena nagore - lepršava crvena suknja s velikim crnim točkama, širok crni pojas, žuta majica, blještav osmijeh, plamenocrvena kosa, šareno cvijeće u naručju, šareno cvijeće na tezgama u pozadini - južnoamerički karnevalski ugođaj. On na trenutak pogleda na veliki sat iznad ulaza u Oktogon, uozbilji se, mahne joj rukom i dobaci: - Idemo! Okrene se i zaputi ka Preradovićevoj. Sustigla ga je u nekoliko koraka. Sada je hodao ležernije, a ispod kamene maske lica kao da se potajno zadovoljno smješkao. Ponovo ju je zbunjivalo što ne može pretpostaviti o čemu razmišlja. Na prvom raskršću je skrenuo ka Kazalištu. Prolaznici koji su im nailazili u susret znatiželjno su odmjeravali njezino cvijeće. Ostavljali su dojam zaljubljenog romantičnog para. Putem je zastao u dva navrata, nabrzinu izvlačio fotoaparatić i bez ikakvog namještanja, u hodu, napravio nekoliko slika. Kad su došli na trg pred Kazalištem, zaustavio se i gledao oko sebe kao da je tu prvi puta u životu. Onda ju je zamolio da je uslika pored Zdenca života. Nagnula se nad vodu uokvirenu vijencem bronzanih glava i nasmiješila kao da pozira za turistički prospekt. Na sljedećoj slici je pazio da zahvati i žutu zgradu Kazališta iza nje. Razmišljala je o prizorima koje će ponijeti na filmu i razviti kada se vrati kući. Grad, lijepa djevojka i cvijeće - slike kakve ponesu putnici kad u mjestu kojeg posjete dožive lijepu lirsku avanturu. Zbunjivalo ju je što u njegovu ponašanju nema ni natruhe seksualne želje i polako joj se to počinjalo sviđati, ali ju je svejednako zbunjivalo što ni ne govore, pa nema načina da mu pronikne u misli i namjere. Počela se spuštati večer. Hodali su duž parka i ona se upravo pitala da je nije pozvao zaista samo da mu pravi društvo u razgledanju grada, kad je on bez riječi obrgli oko pasa i privije k sebi. Povede je u sjenu jedne krošnje i prislonivši se leđima uz deblo privuče je na svoja prsa. U posljednji je trenutak uspjela skloniti cvijeće ustranu. Primio ju je s obje ruke za bokove i pritisnuo na svoje. Osjetila je kroz tkaninu njegovu muškost na svom trbuhu, opuštenu ali veliku. Bez trzaja i najmanjeg mišića na licu i gledajući je prodornim ispitivačkim pogledom prislonio je bez najave usta uz njezina, te snažno i duboko prodro jezikom među njezine zube. Surovo joj je isisavao dah i ona sklopi oči, a slobodnom rukom ga obgrli oko vrata. Ne prekidajući poljubac izvio se i dosegnuo dlanom iznad koljena. Prsti mu zađoše pod rub suknje. Uspravljajući se lagano je potezao dlan vanjskom stranom njezine noge povlačeći rub suknje nagore. Prešavši preko ruba čarape s elastičnom podvezicom iznenađeno zastane naišavši na golu kožu. Duboko udahne i ponovo zaroni u njezina usta. Dlan mu se na trenutak odmarao na njezinom boku u visini pregiba noge, no učas nastavi. Ona krišom virne kroz trepavice i vidje kako je uzdigao obrvu ne naišavši na rub gaćica gdje ga je očekivao. Gaćice su bile visoko rezane, čitav je bok bio slobodan, samo ih je oko pasa pridržavala tanka traka. Ispitivački je prihvatio tu traku i opipavao je jagodicama prstiju. Ona shvati da joj je ogolio cijelu nogu. Prisjeti se, prije nego su se zaustavili na vidiku nije bilo prolaznika, a ni otada nije čula nikakve korake da prilaze. No desetak metara dalje na klupi sjedila je grupa starijih penzionera. Samo kad bi okrenuli glavu, dobro bi vidjeli. Ako nisu kratkovidni. Ljubeći se izvije glavu i krajičkom oka pogleda spram staraca. I zaista, jedan se okrenuo i gledao ih otvorenih usta. Srećom, s te strane joj je bila ruka iz koje je visio veliki buket gotovo do zemlje, te čak i ako starac nije kratkovid nije mogao vidjeti sve, premda je točno mogao razaznati što se zbiva. Damira starci nisu nimalo smetali, a možda ga je i razgaljivalo da je ogoljuje njima na vidjelu. Ona ponovno čvrsto sklopi oči i prepusti se. I doista, on kao slučajno trkne njezinu ruku s cvijećem, tako da se noga izloži u cijeloj dužini, a njegova ruka je bila tako visoko pod njezinom suknjom da od pojasa više nije mogla, te je jedan od njezinih guzova, među koje je utonula tanka poprečna stražnja traka gaćica, bio sasvim ogoljen. Gaćice su ga zainteresirale. Udisao je kroz nos da ni između poljubaca ne bi morao osloboditi njezina usta. Ugurao je ruku između stiješnjenih trbuha i klizeći jednim prstom s unutrašnje strane ruba ispitivao njihov oblik. Od trake u visini pupka s prednje strane spuštala se šira čipkana prednjica koja je obujmljivala brežuljak opaperjen stidnim kovrčama. Došavši do dna trbuha on zabije prst do kraja pod čipku. Svinutim zglobom kažiprsta lagano je pritiskao po predjelu gdje počinje procjep njezine pičke. Zatim izvuče ruku, prihvati je odostraga i pogurne na sebe. Dlanom je obuhvatio izloženi guz zabivši prste duboko među polutke i gnječio ga. Osjetila je da mu je ud nabubrio. Nokti su mu zašli pod stražnju traku gaćica. Uzdigavši prste, dohvati traku na boku, zahvati je punom šakom, snažno nategne i zakovrne. Traka puče. On povuče ruku i položi dlan na leđnu stranu struka. Suknja padne niz nogu kao zavjesa. Ostaci raskidanih gaćica polako su klizili niz nogu. Iznenada je pusti. Pogleda na sat i namršti se. Naglo oslobođena, ona kao da se odbije od njega. Na mjestu gdje je do maloprije stajala, ovalni ostaci čipkastih nježnih gaćica ostali su poput svetačke aureole zgažene na tlu. Njegovo je lice ponovo bilo bezizražajno, okrenuo je glavu od nje i odmah krenuo. Prošli su pored staraca na klupi. Gledala je u asfalt pred sobom i zaklonila se iza visoko uzdignutog cvijeća da bi izbjegla njihova lica koja su ih ispratila praznim izrazima suncokreta. Hodajući je osjećala kako jenjava odjek pritiska na području gdje je zglobom kažiprsta mrsio njezine kovrče. Sa svakim korakom je na najosjetljivijem dijelu tijela osjećala svježinu ljetne večeri koja se na opni sluzokože sukobljavala s vrućinom koja je krenula iznutra, te nije mogla ne misliti o tome da je ispod suknje, od pojasa pa do ruba čarapa, potpuno gola - da je njezina najosjetljivija točka sasvim nebranjena. Uklanjajući čak i minimalnu zaštitu gaćica, ne jaku ali značajnu jer je posljednja, on je provjeravao što sve s njom može, istovremeno joj zorno pokazujući da može što god hoće. Ponovno se pitala čemu - tako ga pokorno slijedeći - ide u susret. Sada više nije sumnjala da će biti igračka njegovih prohtjeva, te je jedino pokušavala predočiti koje će zahtjeve morati podnijeti. Bojala se hoće li moći izdržati jer je već i pomisao bila neizdrživa. Prenula se pred ulazom u hotel "International". Uzdigla je pogled prema betonskoj fasadi neposredno pred sobom i činilo joj se da zgrada dopire do oblaka. Vratar se ispružio raskriliti vrata da bi mogla ući sa svojim golemim buketom. Damir ju je poveo pored dugačke recepcije ka dizalima preko velikog luksuznog predvorja. Zamjećivala je da putem svi okreću glave za njezinim cvijećem, ali ona je mislila samo o svojoj nagosti ispod suknje i brinula se da je nekim naglijim, neopreznim pokretom ne otkrije. Stigli su pred lift. Damir stisne dugme pored vratiju i ona se otvore. U veliku kabinu moglo bi stati dvadesetak osoba, ali osim njih nikoga nije bilo. Ona korakne preko praga na meki sag unutrašnjosti i vrata joj se za leđima automatski zatvoriše. Ogledalo je prekrivalo cijelu suprotnu stranu kabine i ona se zagleda u svoj lik ispitujući može li zamijetiti na sebi izdajničke znakove potrebe da je muškarac uz nju uzme što prije, iskoristi kako mu se prohtije, da se i to neizdrživo isčekivanje prekine. On se zaustavio na dnu kabine, okrenuo, naslonio na ogledalo i časkom je osmotrio. Onda u dva koraka stane pred nju i reče: - Pokaži grudi! Ona uzdrhta kao da je dobila šamar. Ruku s buketom pomakne na stranu i istom kretnjom prihvati rub dekoltea. Drugom rukom prihvati suprotni kraj i rastegne elastični materijal majice. Čvrste polukugle ispadoše kao zrelo voće iz košare. On je stajao i istog nepromijenjenog izraza lica promatrao bradavice i udolinu između njih. Pod njegovim pogledom bradavice se počeše grušati. Ona je ustreptalo očekivala hoće li se dizalo zaustaviti, vrata bešumno otvoriti i netko ući. Spazili bi je s leđa i stigla bi prevući majicu preko svoje golotinje. Dizalo se zaustavi. Ona podigne ruku da ugura grudi pod tkaninu kad je zaustavi: - Nemoj! Ona ga upitno pogleda. Na licu mu nije mogla ništa pročitati. Vrata se otvore, začuše glasove. Ona munjevito premjesti buket pred sebe, obrgli ga objema rukama u visini bradavica i pritisne na prsa. On je prihvati za lakat i okrene. Tako se suočiše s ljudima koji su ulazili. Izašli su u kavanu na vrhu zgrade. Vodio ju je držeći je za nadlakticu između stolova zaposjednutih posjetiocima. Ponovo su svi okretali glave privučeni prizorom lijepe djevojke koja nosi neuobičajeno raskošan buket, a ona je osjećala prvenstveno kako se bradavice taru o lagano hrapavu površinu papira. Priđoše slobodnom stolu u dnu kavane. Svejednako stišćući cvijeće, ona se spusti na meki pliš dvosjeda. On sjede nasuprot, s druge strane stola Sa strane je bio prozor od poda do stropa kroz koji se vidjelo pola grada i planina u pozadini. Na ulicama je već gorjela noćna rasvjeta. Preko gorskih hrbata valjali su se teški oblaci. Zaklonjena buketom ona ipak namjesti dekolte kako se pristoji. Zatim odloži cvijeće i torbicu na sjedište do sebe. Taj tren nešto snažno bljesne. On je bio izvadio svoj fotoaparat i uslikao je uz pomoć bljeskalice. Zatim odloži aparat na ploču stola. Zavali se nazad u fotelju i pogleda na sat. Bilo je neko čudno ljeto. Nekoliko dana je vladala neizdrživa vrućina, a zatim je naglo, u dva-tri sata, drastično zahlađivalo. Izmjene su se događale i u istom danu; ujutro bi bivalo hladno, do podneva se sve užarilo, da bi poslijepodne bez najave grunula silovita oluja sa snažnim hladnim vjetrom, zastrašujućom grmljavinom i obiljem ledene kiše, koja bi protutnjala kao da je nije ni bilo. Da ne bi mislila o onome što ne razumije, svrnula je pogled na fotoaparat na stolu. Bila je to jedna od onih malih japanskih kamera koje sve znaju same, mjeri svjetlo, određuje udaljenost, premotava film, automatski uključuje bljeskalicu... Sve vrijeme je bila svjesna da je muškarac prekoputa pozorno motri. Podigne pogled i suoči se s njegovim kamenim izrazom. Pokušavajući mu proniknuti u oči, osjećala je kako je ponovo obuzima nelagoda. Nelagoda je rasla dok je on naručivao piće od konobara istom intonacijom kojom je u dizalu zatražio da pokaže grudi. Da li će kasnije istim glasom tražiti od nje najraznovrsnije perverzije i seksualna ponižavanja? Njegove oštre crte lica ukazivale su na moguću surovost. Uredna tanka brada je naglašavala oval čeljusti, malo povijen nos na odlučnost, tanke ravne usnice na moguću bezosjećajnost. Ona zapita: - Oduvijek nosite bradu? Ne bi se moglo reći tko se od njih više iznenadio pitanjem koje joj je izletjelo. Bili su iznenađeni već time što je uopće progovorila, tim više što je sadržaj pitanja očito pogodio jednu od napregnutih žica koje su titrale u njemu. Progovorio je bez premišljanja, i to odmah žustro i zažareno: - Oduvijek! Ja sam bio hipi! Šezdesete godine! Demonstrirao sam protiv rata u Vijetnamu, nosio značku "Ban the Bomb", slušao Beatlese i "Rolling Stonese", svirao gitaru, znao napamet Dylanove i Donovanove pjesme, Joan Baez... "A Hard Rain's Gonna Fall", "Knockin' on the Heaven's Door", "Blowing The Wind"... Zbog kose, nisam se htio šišati, ratovao sam s roditeljima, u školi, s ošišanima... Svi su partijci i omladinski aktivisti bili uredno podšišani, a mi smo nosili kosu preko uha! Bradu sam pustio kako mi je počela rasti. Na fakultetu sam nosio kosu do ramena i bradu kao istočnjački gurui. Pa šezdeset osma! - (Godina kad se ona rodila...) - Pobuna protiv svega. "Budimo realni, tražimo nemoguće!" Ili: "Make love, not war!"... A pred neki dan mi klinac, deset godina, kopao po fotografijama i nađe jednu na kojoj sam bradat i kosat, u košulji sa cvjetićima, pa kaže: "Tata, pa i ti si bio četnik!" On ogorčeno zašuti i zapilji se pred sebe, u prazno. Ona se iznenadila tolikoj blagoglagoljivosti i prepala kako je završio da razgovor ne bi otišao do odmetnika u šumama, vojske za koju se ne zna koga sluša i sluša li uopće ikoga, do građanskog rata koji se pomalja na obzorju kao grmljavina oluja u daljini... Pridigne se da popravi suknju na kojoj je sjedila, raširi je oko sebe i spusti se golom kožom na tkaninu sjedišta. Prebaci nogu preko noge. U tom meškoljenju sitne dlačice pliša su je škakljivo doticale po rubu krijeste usmina koje su izvirivale između dlačica. Poravna suknju na butini, ali namjerno ostavi da on sa svog mjesta može vidjeti visoko sastrane, preko kraja čarapa. Otpila je gutljaj pića i umirila se čekajući da on zamjeti prizor koji mu je namijenila. Popila je čašu gotovo do kraja i već je osjećala kako je alkohol žari iznutra i blagu vrtoglavicu u glavi, kad primijeti da je on opet promatra. Pogled mu se spuštao do njezinih golih koljena, zavlačio pod suknju, pa se polako uzdizao do lica, te ponovo ponirao. Ona ga je gledala izravno u oči pomno prateći kako mu se premješta centar pažnje. Pomisli: - Kako su muškarci jednostavni! Ta je pomisao razgali. Više nije razmišljala što bi je moglo snaći, već je željela samo ono najjednostavnije - da je uzme, zabije se u nju, ispuni je čvrstom osovinom i pretrese, da se riješi napetosti u sebi koju je već teško podnosila. Uto shvati zašto je njegov pogled toliko uznemiruje: bio je to pogled kojim ju je otac ispraćivao šaljući je u vrt da sama izabere šibu kojom će je kazniti zbog nečega, a ona nije znala čak ni u čemu je zgriješila. I tada je željela samo da što prije bude kažnjena, očekivanje je bilo užasavajuće, a kasnije su zažarena stražnjica i suze donosile olakšanje jer je znala da je najgore prošlo, da bol i poniženje mogu nadalje samo jenjavati. Trni i vatra su joj kolali tijelom pulsirajući s blagom omamljenošću od ispijenog alkohola. Damir se usredotočio samo na njezino lice i gledao ju je, gotovo ne trepćući, ravno u oči. Osjećala je kako njegov pogled prodire u nju i razgolićuje je. Bojala ga se. Sad je znala da i on želi nju, da je od glave do pete napet od žudnje, i ocjenjujući po nepodnošljivoj želji u sebi, u strahu se pitala kakav je to čovjek sposoban da obuzda toliku snagu. Kad može u tolikoj mjeri, potpuno, kontrolirati sebe, kako bi mu se ona mogla oduprijeti? Podigao je ruku i pozvao konobara da plati. Vadeći novčanice iz novčarke nenametljivo je pogledao kazaljke sata na ruci. Uočila je taj pogled: on nešto čeka! Ako joj je namijenio nešto što će se dogoditi u točno određeno vrijeme, što bi to moglo biti čemu je nužno da se zbude u nekom vremenu, u neki čas, a ne u nekom drugom, čas kasnije ili ranije? Kad je bila vrlo mlada, u jednom razdoblju je vrijeme igralo značajnu ulogu. Viđala se sa studentom koji je stanovao u istoj iznajmljenoj sobi s kolegom, pa su gledali na sat čekajući kada će "cimer" osloboditi sobu, kao što su kasnije - grleći se u znojnim plahtama - morali misliti na nezaustavljive kazaljke sata koje su se prebrzo pomicale ka času kada će, prema dogovoru, morati prepustiti tu oazu ljubavi da bi je kolega mogao koristiti sa svojom djevojkom. Nije vjerovala da Damir ima sličan stambeni problem. Činilo joj se vjerojatnijim da on čeka da se dogodi nešto što će se dogoditi, da se sluče nekakve okolnosti o kojima samo on zna, da dođe vrijeme kada će joj izvesti ono što je priredio, kao što se zubaru dolazi u točno zakazan čas. Na sličan način su je pozivali da dođe u točno vrijeme na snimanje modnih fotografija, čime se povremeno - a povremeno i učestalo - bavila. Dok se ona kod kuće kupala, prala kosu i uređivala, negdje u gradu je ekipa ljudi pripremala scenografiju, odjeću u koju će je odjenuti, fotografi su punili kazete filmovima i pripremali reflektore, da bi se svi našli na istom mjestu u isti čas i u nekoliko sati iscrpljujuće usredotočenosti i eksploziji kreativnosti obavili posao. Što se više bavila vlastitom sumnjom, to je bila u nju uvjerenija. Odjednom je bila sigurna da se - dok ona ovdje sjedi - negdje u gradu priprema neka scenografija na kojoj će morati izložiti svoje draži, da se sakuplja neka ekipa čija je nakana da je natjeraju na znojenje, stenjanje, uzdisanje, krikove, da je iscrpe, samelju i slome, te dovedu do toga da vrišteći moli za milost. Poželjela je da ima snage ustati i bez riječi pobjeći glavom bez obzira. No obuzeto je sjedila, svjesna da će se podvrći bilo kakvom zahtjevu ma koliko ga se užasavala; dapače, kao da svaki zahtjev što je odbojniji djeluje na nju tim privlačnije. Često je vidjela sebe kao leptira koji stremi plamenu svijeće koja će ga sažgati. Umjesto da ustane, njenu svijest u magnovenju preplavi slika kako u nekom dubokom, vlažnom i paučinastom podrumu grupa malih Kineza sitnim prstićima priprema rafinirane naprave za nadraživanje i mučenje i pakosno se smijuckaju očekujući je. Nasmije se u sebi, ali se i poboja da će, kad ustane, na plišu ostati vlažna mrlja usred mjesta gdje je sjedila. On se osovi na noge i prekine joj kovitlac misli pozvavši je da krene. Ona podigne svoje cvijeće, no ovaj put ga je nosila jednom rukom sa strane, pa su svi pogledi koje je privlačila prolazeći između stolova bili prikovani na njezine grudi, na bradavice koje su se nazirale pod tkaninom. Zaustavili su se pred vratima lifta čekajući da se otvore. Vrata nečujno kliznuše ustranu otkrivajući prostranu unutrašnjost dizala. Ponovo se ugledaše u ogledalu na suprotnoj strani. Uđoše. Ostavši sami u zatvorenom prostoru, osjećajući kao da gube težinu od poniranja, na trenutak su se i dalje međusobno gledali preko ogledala. Onda on zakorači pred nju i okrene joj se sučelice. Raskopča dugme odijela i produžujući istu kretnju zabaci jednu stranu sakoa nastranu. Ona spusti pogled i zaprepasti se. U prvi mah nije mogla vjerovati iako je istovremeno znala što vidi. Iznad pojasa hlača rudila se tamnocrvenom prokrvljenošću mesnata kugla. Otvor na njezinom vrhu izgledao je kao tupo oko nekog monstruoznog crva. Njegovo spolovilo se bilo nadulo do krajnosti i, zauzdano odjećom, prodiralo nagore, ka slobodi. Izbilo je vrhom iz gaćica i, probijajući se između stomaka i pojasa hlača, izvirilo vrhom na vidjelo poput gladne zvijeri. Površina mu je bila glatka i djelovalo je tvrdo poput kugle za biljar. Damir bez riječi, stisnutih usnica, stisne šaku i ispruženim kažiprstom naredbodavno pokaže s tri uzastopna kratka pokreta na vrh svoje muškosti. Ona otvori usta i brzim pokretom jezika ovlaži usnice. Bez oklijevanja savine se u pasu i pogne glavu. Sklopivši oči prisloni usnice na mesnatu kuglu iznad kožnog pojasa hlača. Vrškom jezika ocrta mali krug po njezinoj površini i osjeti slankast okus muškarca. To je potpuno izbezumi. Raširi čeljust da ne ogrebe delikatnu kuglu zubima i u cijelosti je primi u vlažna usta. Oblagala ju je slinom i tako glatku obigravala jezikom, uvlačila obraze potpuno je obujmljujući dodirom, dok joj je nos, jer se čelom i gornjim dijelom lica oslanjala na trbuh muškarca pred kojim se klanjala, bio zapuhnut mirisom čiste košulje. Dizalo se zaustavi. Ona se uspravi, on zakopča sako. Na licu mu nitko ne bi mogao zamijetiti da se išta dogodilo. Izađoše u predvorje hotela i zaputiše se preko njega. Na kraju predvorja ona skrene prema izlazu, ali je on hitro prihvati za nadlakticu i blago povuče na suprotnu stranu. Odmah je promijenila smjer i dopustila mu da je povede. Vodio ju je prema dnevnom baru. Ušavši u polumračnu prostranu prostoriju u kojoj su gorjele samo diskretne svjetiljke na stolovima, ona spusti pogled i krene za njim. Ponovo ju je vodio u najdalji ugao, no ovaj puta se zaustavi pred stolom oko kojega su sjedila četvorica muškaraca. Očigledno je znao gdje će ih naći, a i oni su njega očekivali. - To je, dakle, to! - pomisli ona. |